FLEKA – Inkluzivna pozorišna predstava

Glumci
Jelena Minić – razredna
Aleksandar Radulović -otac
Branka Otašević – majka
Sofija Ivanović – Lucija
Katarina Cerović – Kaća
Nikola Jovićević – Martin

Autori i saradnici
Producentkinja: Klara Radonjić
Režija: Branka Otašević
Tekst: Aleksandra Vujisić
Muzika: Irena Popović Dragović
Pokret: Julija Milačić Petrović Njegoš
fotografija: Duško Miljanić
Rasvjeta: Marko Jokanović
Ton: Vuk Brnović
Video i montaža: Matej Kreže

O predstavi
Inkluzivna pozorišna predstava „Fleka“, koja je nakon premijere u Crnogorskom narodnom pozorištu gostovala na festivalima Grad teatar Budva i FIAT, biće izvedena 3. novembra u 20 časova u Centru za kulturu Tivat.
Ko je fleka našeg društva? Onaj ko se razlikuje ili društvo koje ne zna da prihvati različitost?
Upravo to pitanje postavlja „Fleka“, predstava koja bez uljepšavanja i patetike govori o odrastanju, predrasudama, vršnjačkom pritisku, neprihvatanju i potrebi svakog čovjeka da bude viđen i prihvaćen bez etiketa koje mu drugi nameću.
„Fleka“ nije predstava koja traži sažaljenje. Ona traži odgovornost. Od porodice, škole, vršnjaka i društva koje često lakše osuđuje nego što razumije.
Posebnu umjetničku i društvenu vrijednost predstavi daje činjenica da dvije slabovide glumice, Sofija Ivanović i Katarina Cerović, ravnopravno igraju uz profesionalne glumce. Njihovo učešće nije simboličan gest inkluzije, već njena suština. One nijesu na sceni da bi predstavljale različitost – one su glumice koje svojim talentom, radom i umjetničkim izrazom ravnopravno stvaraju pozorišnu predstavu.
„Fleka“ je premijerno izvedena 17. marta 2026. godine na Sceni Studio Crnogorskog narodnog pozorišta, nakon čega je gostovala u okviru festivala Grad teatar Budva i 41. Festivala internacionalnog alternativnog teatra – FIAT. Dosadašnja izvođenja pratili su snažne emocije, dug aplauz i reakcije publike koje su pokazale da ova priča ne završava spuštanjem zavjese.
Pored umjetničke vrijednosti, predstava nosi važnu obrazovnu i društvenu poruku. Posebno je značajna mladima jer otvara pitanja vršnjačkog nasilja, stereotipa, diskriminacije, empatije i prava na različitost. „Fleka“ pokazuje da pozorište može biti mnogo više od mjesta na kojem se priče gledaju – može biti prostor u kojem se preispituju stavovi i mijenjaju pogledi na svijet.