La Boheme

Francuzi 19. stoljeća boemima su zvali Rome za koje su vjerovali da dolaze iz Bohemije, regije u Češkoj. Njihov nekonvencionalan način života, nevezanost za posjedovanje materijalnih dobara, život na ulici „od danas do sutra“, posvećenost duhovnosti, umjetnosti, prvenstveno glazbi, sve to etiketirano je kao boemština i izazivalo je zgražanje ćudorednih europskih snobova, građana i malograđana toga doba. Kada su umjetnici, što silom prilika, a što vlastitim odabirom počeli prakticirati sličan životni stil, uz predrasude „normalnih“ ljudi, naslijedili su i etiketu – boemi. Henry Murger, po čijem su romanu La Boheme, prizori iz umjetničkog života Giuseppe Giacosa i Luigi Illica napisali libretto, a Giacomo Puccini skladao operu, u predgovoru svog romana piše kako je želio baciti adekvatnije svijetlo na one koji vode boemski život i „koje puritanci svijeta premalo poznaju, koje puritanske umjetnosti ozloglašavaju, koje napadaju svi plašljivi i ljubomorni mediokriteti.“